UDRUŽENI POLJOPRIVREDNICI ‘Okupili smo 32 ratara i izvozimo u Italiju, Austriju i Mađarsku’
UDRUŽENI POLJOPRIVREDNICI ‘Okupili smo 32 ratara i izvozimo u Italiju, Austriju i Mađarsku’
Poljoprivrednici iz okolice Siska i Ivanić-Grada odlučili su se 2016. godine udružiti s ciljem zajedničkog nastupa na tržištu. Danas putem društva PO-PIM više od 65 posto svojih usjeva prodaju u inozemstvu
Nekoliko kilometara od Siska gradi se moderan kompleks skladišnih kapaciteta od 5000 tona s naprednom sušarom, vagom i laboratorijem, vrijedan 2,2 milijuna eura. Iza tog projekta stoje 32 poljoprivrednika uglavnom iz Sisačko-moslavačke županije i nešto manje iz Zagrebačke županije, udružena u trgovačko društvo PO–PIM d.o.o. Ta priča započela je još 2016. godine kada su se poljoprivrednici iz okolice Siska i Ivanić-Grada odlučili udružiti s ciljem zajedničkog nastupa na tržištu. Od tada do danas uspjeli su pronaći put za svoje proizvode na tržišta Italije, Austrije i Mađarske, tako da danas više od 65 posto svojih usjeva prodaju u inozemstvu.
O trgovačkom društvu PO–PIM d.o.o. za Business&Banking govorili su njegovi članovi uprave Ivica Šarec, Marko Prugovečki i Tomislav Funtek. Šarec se osvrnuo na same početke njihova udruživanja:
“Ideja je nastala 2016. godine. Na mjestu gdje danas gradimo skladišta odnosno silose, bilo je natjecanje orača Sisačko-moslavačke županije. Došli smo na to natjecanje i tamo je bio državni tajnik Tugomir Majdak, koji nam je ispričao kako se u Hrvatskoj osnivaju proizvođačke organizacije te i nam predložio da se udružimo. Mjesec dana kasnije osnovali smo udrugu Proizvođačka organizacija Posavina i Moslavina. Ministarstvo poljoprivrede je imalo raspisan natječaj za uspostavu proizvođačkih organizacija pa smo na jesen prijavili svoju udrugu i u travnju 2017. dobili status proizvođačke organizacije od Ministarstva poljoprivrede. Tako smo dobili mogućnost sufinanciranja troškova skladištenja, ureda i zaposlenika i postali smo prva proizvođačka organizacija u sektoru žitarica. Uspješno smo završili petogodišnji program Mjere 9.1.1. Uspostava proizvođačkih Organizacija, a 2022. na otvoreni natječaj za mjeru 4.1.1. Ulaganja u skladišne kapacitete za žitarice, na koju smo aplicirali. Udruga kao organizacijski oblik nije bila prihvatljiva za natječaj stoga smo 2022. odradili promjenu organizacijskoga oblika proizvođačke organizacije iz udruge te osnovali društvo s ograničenom odgovornošću. Članovi Udruge postali su suvlasnici i od tada funkcionira PO–PIM d.o.o. koji je investitor novih skladišnih kapaciteta. Danas okupljamo 32 poljoprivrednika koja zajedno imaju 3500 hektara obradivih površina.”
FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Prugovečki je dodao da su se udružili uglavnom mlađi poljoprivrednici, da je njihova inicijativa u početku nailazila i na podsmijeh okoline, ali da bi im se sada mnogi rado pridružili. “Prognozirali su da ćemo za godinu dana propasti”, rekao je Prugovečki.
Šarec je potvrdio da je bilo dosta averzije prema udruživanju jer su poljoprivrednici tijekom bivše države imali loša iskustva s udruživanjem u poljoprivredne zadruge. “Doista je teško bilo ljude povezati. No cilj nam je bio jasan – zajednički nastup na tržištu. A benefite smo ostvarili zajedničkom prodajom jer smo mogli planirati i ponuditi veće količine otkupljivačima. Tako kada smo 2018. počeli s prvim izvozima u Italiju, pri dogovoru otkupa morali smo garantirati najmanje 1000 tona pojedine žitarice da bi uopće s nama razgovarali. Prednosti smo osjetili i kod nabave sjemena, sredstava za zaštitu bilja i goriva jer smo naručivali veće količine sa sve članove”, objasnio je Šarec.
S godinama su se sve više orijentirali k izvozu, a paralelno s time i svoju proizvodnju prilagođavali europskom tržištu kako bi bili konkurentniji. Na izvoz su ih prisilile specifične prilike u Hrvatskoj. Tvrde da kukuruz nisu mogli plasirati u Hrvatskoj jer tovljači stoke i peradi uglavnom imaju svoje površine na kojima proizvode tu žitaricu. “Kukuruz nam otkupljuje svega par tvrtki u okolici, to su Valipile i Bio-vet, RWA koji su uzimali za sebe, ali i za preprodaju u Italiju. Što se pšenice tiče, nju smo najviše prodavali u Hrvatskoj. Od 6000 tona oko 5000 smo prodali tvrtki Mlin i Pekare u Sisku. S druge strane, proizvodimo i durum pšenicu. Na početku smo je sadili na 20, a ove godine na 600 hektara. Prošle godine smo imali 1300 tona, a kad smo počeli, svega 200 tona durum pšenice koja se u cijelosti proda u inozemstvu”, rekao je Šarec.
Objasnio je i da PO–PIM funkcionira tako da održavaju mjesečne sastanke, ali i da komuniciraju unutar grupe na platformi WhatsApp. Od prvoga dana nailazili su brojne izazove. Kako su istaknuli, u početku je bio problem Poreznoj upravi objasniti pojam „proizvođačke organizacije“. “Kako je model proizvođačke organizacije napravljen prema austrijskoj i talijanskoj legislativi, Porezna uprava s tim je imala problema. Tako smo 2019. ostali bez 254.000 kuna povrata poreza jer Porezna ne poznaje model proizvođačke organizacije i njezinih članova”, rekao je Šarec.
‘Svi sadimo četiri kulture koje se rotiraju. Uljana repica pa kukuruz i onda soja pa pšenica’, kaže Tomislav Funtek iz PO-PIM-a
Dodao je i kako je veliki izazov bio pozicionirati se na tržištu EU-a jer su sve kontakte s otkupljivačima sami morali ostvariti, ali i da sada imaju izravne odnose s uljarama za soju, velikim otkupljivačima kukuruza i mlinovima za durum pšenicu u Italiji te prerađivačima uljane repice u Mađarskoj. Prugovečki je naglasio da u Hrvatskoj nema prerade soje i durum pšenice te da su Talijani najveći otkupljivači i proizvođači hrane u ovom dijelu Europe.
Probleme im zadaje i pšenica iz Ukrajine koja se pojavljuje od početka rata s Rusijom. “S tom pšenicom radi se damping cijena, a oko te pšenice ima svačega, od sumnjive proizvodnje do ukradenog žita. No kad brod s tom pšenicom uplovi u luku u Italiji, padaju cijene žita na tržištu EU-a”, rekao je Šarec.
Istaknuo je da se u Hrvatskoj najavljuje cijena od 160 eura za tonu pšenice za ovu godinu. Smatra kako je to najniža cijena otkupa u Europi. “Za formiranje cijene pšenice najviše se promatra Matif, indeks cijene pšenice na pariškoj burzi. Tijekom žetve Matif cijena bude oko 209 eura za tonu, a čak i Talijani nude veću otkupnu cijenu”, objasnio je Šarec.
Progovečki je upozorio na nelogičnosti u cijenama na domaćem tržištu: “Ako se naša pšenica otkupljuje za 15 centi, kilogram brašna u trgovini košta između 90 centi i jednog eura, a pola kilograma kruha je oko 1,5 eura, tu nešto ne štima u računici. Nedavno sam gledao televizijsku poljoprivrednu emisiju u kojoj su izračunali kako se s plaćom saborskog zastupnika 90-ih godina moglo kupiti pet tona, a danas čak 25 tona pšenice”, naglasio je Prugovečki, upozoravajući na nisku cijenu otkupa pšenice.
Kažu i da nemaju neke značajne podrške vlasti oko tržišta i cijena te da se sve svodi na natječaje Ministarstva poljoprivrede na koje mogu aplicirati ako ostvaruju uvjete. Tvrde da su većinom prepušteni sami sebi i svojoj borbi. “Sad imamo investiciju izgradnje silosa od 2,2 milijuna eura. Na tu lokaciju morali smo dovesti struju, izgraditi trafostanicu i asfaltirati pristupnu cestu. Sad sve moramo dovršiti i dobiti uporabnu dozvolu do 30. lipnja. Mora doći kontrola vidjeti jesmo li sve napravili prema projektu i onda ćemo tek znati koliko ćemo dobiti od odobrenih 44 posto subvencije iz fondova EU-a”, objasnio je Funtek.
Comments are closed.
